Senzorna integracija

Senzorna integracija je način na koji koristimo informacije koje iz vlastitog tijela i okoline primamo različitim osjetilima. Sama riječ integracija predstavlja organizaciju, a u slučaju senzorne integracije, osjetila se ujedinjuju kako bi se pojedinac bolje snalazio u okolini koja ga okružuje. Senzorna integracija uključuje osjet vida, okusa, mirisa, okusa, dodira, propriocepcije, sluha i ravnoteže.

Senzorna intergacija je sposobnost uređivanja osjetilnih utisaka kako bi mogli biti korisno upotrebljeni. Ona omogućuje učinkovitu integraciju sa fizičkom okolinom i ljudima, a funkcija mozga je da senzorne informacije "pojača" ili "smanji", te integrira.

Počinje se razvijati još prije rođenja, a nakon rođenja u pravilu se odvija spontano, no nije uvijek tako. Izvan spektra normalne senzorne obrade, razlikujemo premalo i preosjetljivo reagiranje. Ako dijete na neki senzorni unos preslabo reagira/ne doživljava ga u nekom spektru normalne reakcije, ono će neprestano tražiti taj unos. Dakle, ono će svoju igru organizirati tako da doživi što više senzornih inputa na koje je preslabo reagibilno.

Nasuprot tome, dijete može imati teškoće u procesiranju senzornih inputa koje će se manifestirati kao prejaka osjetljivost, te će ono svoju igru organizirati tako da izbjegava taj senzorni unos. Iz tog razloga, senzorna integracija ima utjecaj na igru, i nadalje na emocionalno zadovoljstvo, samoregulaciju, ponašanje kod spavanja, hranjenja i druženja, motoričko planiranje, koordinacija oko-ruka, govor, pažnju, učenje, dakle, usko je povezana sa cijelokupnim djetetovim razvojem. Npr. dijete koje ima teškoće kod obrade taktilnih osjeta izbjegavat će ili će pretjerano dodirivati određene materijale, strukture, površine, vibracijske igračke i sl.

Dijete koje ima teškoća na području vestibularnog procesiranja također će izbjegavati ili pretjerano tražiti ljuljanje, skakanje, kotrljanje, provlačenje, preokretanje i sl. Dijete s teškoćama obrade proprioceptivnog inputa izbjegavat će ili tražiti skakanje, guranje, "teški posao", nošenje stvari, bacanje, lupanje i sl. Sukladno tome, dijete sa teškoćama kod auditivne obrade ili će stalno tražiti buku ili će je izbjegavati pokrivajući uši, izbjegavanjem bučnih prostorija i sl. Način na koji možemo pomoći djetetu da osvjesti input na koji je preslabo reagibilan ili da postepeno prestane izbjegavati osjet na koji je prejako reagibilan je da osmislimo okruženje bogato senzornim inputima, u kojem ćemo približiti djetetu senzorne doživljaje na način na koji dijete i inače uči, a to je kroz igru.

Zašto terapija igrom?
Središnja ideja terapije jest upravljanje senzornim unosom, posebice iz vestibularnog sustava, mišića, zglobova i kože na takav način da dijete spontano stvara adaptivne reakcije koje integriraju te osjete. Terapija je najefikasnija kada dijete usmjerava svoje vlastite akcije dok terapeut nenametljivo određuje okolinu. Integracija se najčešće javlja kad dijete želi podražaje i inicira aktivnost da ih primi. Mozak je napravljen da sam sebi pruža doživljaje koji su potrebni za njegov vlastiti razvoj.

Test senzorne integracije i praksije
Najpoznatiji i najčešće provođen način ispitivanja odnosno procjene senzorne integracija je provedba ispitivanja senzorne integracije i praksije, poznatija kao SIPT test. Test senzorne integracije i praksije je procjena koja uključuje 17 različitih individualnih testova podijeljenih u četiri kategorije. Kategorije obuhvaćaju područja vizualne percepcije, somatosenzorike, praksije i senzomotorike.

Testom senzorne integracije i praksije (SIPT).senzorne terapije na osnovu razgovora s roditeljima, dokumentacije o djetetu i opservacije djeteta procjenjuje efikasnost djetetove senzorne obrade središnjeg živčanog sustava te određuje terapijski individualni plan.

Slika senzorna integracija

Logopedska dijagnostika i terapija

Ovisno o individualnim potrebama svakog djeteta, u Našem je Centru moguće ostvariti logopedsku dijagnostiku, terapiju i/ili savjetovanje:

Logopedi u Našem Centru provode vježbe s:



Djecom vrlo rane kronološke dobi (do 3. godine života):

Djecom predškolske dobi (od 3. do 7. godine života):

Djecom školske dobi:

Logopedska dijagnostika je neophodna radi utvrđivanja eventualnih teškoća, njihovog stupnja i intenziteta, te daljnje prognoze i preporuke.

Logopedska dijagnostika se provodi u jednom, dva ili tri susreta, ovisno o dobi djeteta /učenika i teškoćama radi kojih se provodi dijagnostički postupak.

U dijagnostici se koriste mjerni instrumenti i liste procjene namjenjene logopedskoj dijagnostici. Na kraju, zajedno s roditeljima, dogovara se daljnji oblik suradnje i odabiru se odgovarajuće terapijske metode.

Osnovni cilj logopedske terapije je unaprijediti i poboljšati komunikacijske sposobnosti djeteta. Kod svakog djeteta ishod će biti drugačiji što ovisi o njegovim sposobnostima i ograničenjima, dakle o prirodi njegovih teškoća. Trajanje logopedske terapije ovisi o mnogim čimbenicima kao što su težina problema, učestalost i konzistentnost terapije te dosljednost provođenja danih uputa od logopeda kod kuće.

U razvoju plana terapije za Vaše dijete, važno je stvoriti realna očekivanja u suradnji s logopedom. Ta očekivanja se s vremena na vrijeme trebaju revidirati te pratiti djetetov napredak.

Slika Logopedska terapija 1
Slika Logopedska terapija 2

Edukacijsko-rehabilitacijska terapija

Edukacijski rehabilitator je stručnjak koji provodi habilitaciju i rehabilitaciju djece s razvojnim teškoćama ili sumnjama na moguć razvoj teškoća (intelektualne teškoće, oštećenja mentalnog zdravlja, oštećenje vida, oštećenja sluha, kronične bolesti, oštećenja jezično-govorne-glasovne komunikacije i specifične teškoće u učenju ).

Edukacijsko-rehabilitacijski stručnjak vrši procjenu, tretman i evaluaciju učinkovitosti tretmana (razvojnih edukacijskih, habilitacijskih i rehabilitacijskih programa).

Edukacijsko rehabilitacijska procjena odnosi se na sveobuhvatnu procjenu djetetovih fizičkih, kognitivnih, komunikacijskih, emocionalnih i socijalnih razvojnih kapaciteta na osnovu kojih se nadograđuju daljnji programi za poticanje razvoja istih.

Edukacijsko-rehabilitacijski (individualni i/ili grupni) postupci i programi:

Edukacijsko-rehabilitacijski program nudi edukacijsko-rehabilitacijske postupke za djecu s teškoćama u razvoju i /ili s rizikom za nastanak teškoća u razvoju od rođenja pa nadalje kroz programe rane stimulacije, programe za predškolsku i školsku djecu te njihove obitelji kroz savjetovanje.

Edukacijsko-rehabilitacijskom terapijom nastojimo na djeci blizak način, kroz igru, djelovati na razvoj kognitivnih vještina. Kroz ciljane aktivnosti provedene na zabavan način, program je usmjeren na jačanje djetetovih jakih strana. Provodi se individualno kako bi na najbrži i najprimjereniji način omogućili napredak djeteta.

Dijagnoza nije potrebna kako bi dobili usluge. Dovoljna je i najmanja sumnja u neki oblik razvojnog zaostajanja. Otvoreni smo za savjete, možda su potrebne samo male smjernice kako bi Vaše dijete ostvarilo svoje potencijale.

Slika Edukacijsko-rehabilitacijska terapija

Fizikalna terapija

Fizikalna terapija je usluga koju obavlja fizioterapeut a sastoji se od procjene, utvrđivanja funkcionalnog statusa, planiranja, intervencije i evaluacije. Nakon što obavite pregled kod fizijatra slijedeći korak je fizioterapija. Sa svakim se djetetom planiraju, individualno prilagođene kineziterapijske vježbe.

Fizioterapija po Bobath konceptu terapija je za nedonoščad, dojenčad i malu djecu koja imaju indikaciju za provođenje neurorazvojne terapije. Poznato je kako oštećeni živčani sustav (SŽS) može unatoč oštećenju ponovo učiti. Ostala područja mogu preuzeti funkcije koje su prije bile vršene od strane oštećenog tkiva. Putem novih veza omogućeno je učenje novih funkcija. Ta sposobnost novog organiziranja nazvana je "plastičnost" SŽS-a. Kod djece je plastičnost mozga posebno efikasna i zato nikad nije rano početi s vježbama. Konačan cilj tretmana po ovakvom pristupu je dobiti i održati što normalniji tonus, a time i reakcije uspravljanja i ravnoteže.

Individualna medicinska gimnastika ima široko područje primjene i namijenjena je specifičnim potrebama djeteta.

Uz navedene terapije, ističemo i edukaciju "baby handling", odnosno edukaciju ispravnog rukovanja s djetetom. Ta edukacija, vođena od strane iskusnih terapeuta podrazumjeva učenje i vježbu pravilnog PODIZANJA, SPUŠTANJA, NOŠENJA i PRESVLAČENJA beba.

Slika Fizikalna terapija

Neurofeedback

Neurofeedback je terapijska metoda bazirana na praćenju električne aktivnosti mozga (EEG-a) i davanju povratne informacije. Pomoću ove metode analizira se aktivnost moždanih valova koja se zatim pretvara u korisne informacije o tome kako mozak funkcionira. Na taj se način mozak može "vidjeti u ogledalu", a s povratnim informacijama poboljšava se njegovo funkcioniranje. Važno je naglasiti da je postupak jednostavan, bezbolan i neinvazivan. Neurofeedback tretman provodi se na način da se dijete ili odrasla osoba udobno smjeste na stolici. Terapeut mu na glavu stavi elektrode pomoću kojih aktivnost njegovog mozga postaje vidljiva na terapeutovom ekranu. Na taj način moždani valovi prate se u realnom vremenu. Dijete za to vrijeme na svom ekranu gleda određeni zanimljivi sadržaj (crtani film, igrica i sl.), a sve je popraćeno zvučnim signalima.

Trajanje jednog neurofeedback tretmana je 30 do 45 minuta. Kako bi se postigli određeni ciljevi potrebno je provesti najmanje 20 treninga. Najbolji rezultati postižu se kada se odrade dva do pet treninga tjedno. Preporučuje se da razmak između treninga ne bude veći od tri dana. Različite poteškoće odnosno poremećaji povezani su sa specifičnim obrascima moždane aktivnosti. Pomoću neurofeedback metode moguće je trajno promijeniti "loše" obrasce i naučiti mozak boljem funkcioniranju, te na taj način smanjiti ili ukloniti simptome poremećaja za koje je ova terapijska metoda namijenjena.

Neurofeedback se koristi kod djece i odraslih u tretmanu poremećaja pažnje i koncentracije sa ili bez hiperaktivnosti, poteškoća učenja, poremećaja senzorne integracije, jezično-govornih poremećaja, poremećaja slušnog procesiranja, cerebralne paralize, gubitka govora kod odraslih, mucanja, razvojnih poremećaja (autizam), itd. Primjenom neurofeedback metode kod navedenih poremećaja primjećuje se značajno poboljšanje u socijalnim interakcijama, komunikaciji, pažnji i koncentraciji, emocionalnoj stabilnosti te ponašanju, slušnom procesiranju, govoru i razumijevanju.

Slika Neurofeedback