Djeca s teškoćama u razvoju
Pojam "teškoće u razvoju" obuhvaća razna prirođena i stečena oštećenja različite vrste i stupnja kao što su oštećenja sluha, vida, govorne komunikacije, invaliditet, intelektualne teškoće, različita oštećenja mozga koja se manifestiraju u otežanoj sposobnosti kretanja, oštećenju mišića i živaca (cerebralna paraliza) ili pak u komunikaciji i nesposobnosti svladavanja društvenih vještina (autizam).
Djeca s manje primjetnim oblicima oštećenja mogu proći neprimjećena godinama ili zauvijek. Tako roditelji, učitelji i ostali koji nisu toga svjesni
očekuju da ta djeca i mladi postignu ciljeve i ponašaju se na način na koji ona to nisu sposobna učiniti.
To uzrokuje veliki stres, frustraciju i komplicira život svima koji su uključeni u djetetov život.
Neke teškoće u razvoju nisu tako očite, a uključuju blagu mentalnu retardaciju, specifične poteškoće kod učenja, emocionalne poremećaje, poremećaje u ponašanju te socijalno neprilagođenu djecu. Djeca sa specifičnim poteškoćama u učenju, nažalost, budu otkrivena tek kad krenu u školu i u obrazovanju doživljavaju neuspjeh.
Važno je da roditelji djece s poteškoćama u razvoju imaju emocionalnu pomoć i dodatne informacije. Osoblje bolnica/ustanova može olakšati prilagodbu roditelja, promicati prihvaćanje djeteta i pozitivan stav prema djetetu. Roditelje bi trebalo upoznati s tijekom razvoja i daljnjom prognozom za zdravlje djeteta.
Treba im reći o djetetovim ograničenjima i očekivanjima, treba ih ohrabriti svom dostupnom medicinskom tehnologijom koja može pomoći da se
potencijali djeteta, ma kakvi oni bili, u potpunosti razviju. Važno je da se roditelji imaju kome obratiti.
Izolacija je pogubna i ne vodi nigdje. Izolacija uveličava probleme i zatvara vidike.
Stručni savjeti i grupe samopomoći mogu nekim roditeljima puno pomoći, jer im omogućuju da podijele svoje osjećaje s drugima i dobiju podršku
i razumijevanje, što smanjuje stres. Ako je moguće, preporuča se da još netko, osim roditelja, brine za dijete, kako bi roditelji dobili predah
od stalne brige i odgovornosti. Roditelji, kao i ostali članovi obitelji, također moraju imati vlastiti život. Život se be bi smio usredotočiti
jedino na dijete s posebnim potrebama-sretan roditelj, koji je zadovoljan svojim životom jest i bolji roditelj.
Važno je znati
- Djeca s poteškoćama u razvoju, prije svega su djeca. I ona imaju potrebu biti željena, prihvaćena i voljena.
- Dijete s razvojnim poteškoćama nije ničija krivnja. U životu neke stvari ne možemo kontrolirati, ali možemo odlučiti kako ćemo se s njima nositi.
- Ukoliko imate dijete s poteškoćama u razvoju Vaše roditeljstvo je stresnije. Potražite pomoć i savjet. Posavjetujte se sa stručnjacima ili roditeljima druge djece koji su bili ili jesu u sličnoj situaciji. Iskustvo drugim može nam pomoći da lakše nosimo svoje
- Razgovarajte s partnerom i obitelji o svojim osjećajima, strahovima i mislima vezanim uz Vaše dijete. Svi osjećaju posljedice, a razgovor će pomoći međusobnoj podršci i razumijevanju.
- Upoznajte članove obitelji i prijatelje sa stanjem kakvo jeste. Ljudi obično ne pitaju što ih zanima, iz straha da vas ne povrijede. Ako vide da je stanje vašeg djeteta tema o kojoj se može razgovarati, otvorit ćete put za lakše razumijevanje i prihvaćanje vašeg djeteta.
- Ne ignorirajte znakove koji vas možda zabrinjavaju i ne trudite se ponašati kao da je sve u redu. Što prije reagirate i zatražite pomoć bolje su šanse za poboljšanje razvoja. Rana intervencija je najvažnija.
- Pomozite svom djetetu da ostvari svoje mogućnosti. Djeci s posebnim potrebama treba više vremena i više pokušaja da ostvare što su naumili-budite strpljivi. Pomognite kada od vas to zatraže. Time će razviti samostalnost, ali i naučiti tražiti pomoć kad im je potrebna.
- Razgovarajte s djetetom o njegovom stanju i mogućnostima. Time ćete mu dati mogućnost izražavanja vlastitih potreba i omogućiti mu uvid u realne mogućnosti. Djeca obično vrlo dobro znaju procijeniti koliko i što mogu sami učiniti. Dajte im priliku da to podijele s vama. Izrazite svoje osjećaje, kako one pozitivne tako i negativne. Time će dijete shvatiti da može izraziti svoje osjećaje i da vi to možete čuti.
ZAPAMITITE! Imati dijete s potreškoćama u razvoju je stresno, ali BITI dijete s potreškoćama u razvoju još je stresnije i ponekad jako teško. Ohrabrite svoje dijete! Ono to zaslužuje!