1. Terapija senzorne integracije
Senzorna integracije je pravilna organizacije osjeta koja omogučava pravovremeno i učinkovito djelovanje. Putem osjeta svakog trenutka u mozak pristiže nebrojeno informacija iz svakog dijela našeg tijela. Ako mozak ne locira, svrstava i ne obrađuje te informacije, događa se nešto što slikovito možemo opisati kao prometno križanjena kojem su semafori u kvaru.
Središnja ideja terapije jest upravljane senzornim unosom, posebno iz ravnotežnov sustava, mišića zglobova i kože. Svrha SI terapije je da dijete usmjerava samo svoje vlastite akcije, dok terapeut nenametljivo određuje okolinu i terapijski usmjerava dijete na njegov adaptivni odgovor.
U terapiju senzorne integracije uključena su djeca s teškoćama senzorne integracije, samoregulacije, poremećaja mišićnog tonusa, teškoćama u finoj i gruboj motorici, poremećaja motoričkog planiranja, slabe organizacije ponašanja, poremećaj percepcije, uzbuđenosti, budnosti i otežanog igranja.
Pedagog senzorne terapije na osnovu razgovora s roditeljima, dokumentacije o djetetu i opservacije djeteta procjenjuje efikasnost djetetove senzorne obrade središnjeg živčanog sustava te određuje terapijski individualni plan.
NRT Bobath
Fizioterapija nedonoščadi, dojenčadi i male djece koja imaju indikaciju za provođenje neurorazvojne terapije. Konačan cilj takvog tretmana je dobiti i održati što normalniji tonus, a kroz to reakcije uspravljanja i ravnoteže.
2. Logopedska terapija
Djeci s rizikom za nastanak komunikacijskih i jezično-govornih odstupanja (djeci s neurorazvojnim rizikom)
• prijevremeno rođena djeca
• djeca iz rizičnih trudnoća
• djeca s pre/peri/postnatalnim oštećenjima mozga (krvarenja, ishemija, hipoksija, asifiksija, upalni procesi)
Djeci s komunikacijskim poremećajima
• teškoće u socijalnoj komunikaciji i socijalnim interakcijama
• ograničeni, ponavljajući obrasci ponašanja, interesa ili aktivnosti
Roditeljima zabrinutim za komunikacijski i jezično-govorni razvoj njihova djeteta
• savjetovanje
Djeci s jezično-govornim poremećajima
• usporen jezično-govorni razvoj (kašnjenje u pojavi prve riječi, prvih rečenica...)
• nedovoljno razvijen govor
• teškoće u proizvodnji i/ili razumijevanju jezika
• neispravan izgovor glasova (artikulacijski poremećaji / dyslalia)
• teškoće čitanja, pisanja i računanja
• poremećaji glasa (dysphonia)
Djecom vrlo rane kronološke dobi (do 3. godine života):
• rano poticanja komunikacijskog i jezično-govornog razvoja u djece čiji je komunikacijski i/ili jezično-govorni razvoj usporen ili narušen
• utvrđivanje komunikacijskog i jezično-govornog razvoja djeteta od najranije kronološke dobi (od 1. godine pa na dalje)
• savjetovanje roditelja za stvaranje poticajnog okruženja za djetetov razvoj i primjerene oblike interakcije
Djecom predškolske dobi (od 3. do 7. godine života):
• na području terapije jezičnih i govornih teškoća različite etiologije
• jezične teškoće (teškoće u proizvodnji i/ili razumijevanju jezika)
• neispravan izgovor glasova (artikulacijski poremećaji / dyslalia)
• poremećaji glasa (dysphonia)
• poticanje predvještina čitanja i pisanja (Fonološka svjesnost)
• Prepoznavanje i slaganje rime
• Prepoznavanje i segmentacija slogova
• Prepoznavanje prvog i posljednjeg glasa u riječima
• Sposobnost stvaranja novih riječi dodavanjem, oduzimanjem ili premještanjem glasova u riječima
• Stvaranje veze glas - slovo
• Rastavljanje riječi na glasove i sastavljanje glasova u smislene cjeline
Djecom školske dobi:
• na području jezičnih i govornih teškoća
• na području dijagnostike i terapije teškoća čitanja, pisanja, računanja
3. Edukacijsko-rehabilitacijska terapija
POTICANJE KOGNITIVNOG RAZVOJA
Kognitivne sposobnosti posebno su važne za učenje čitanja i pisanja. Svaka osoba posjeduje individualni, urođeni potencijal za učenje. Prikladnim poticanjem moguće je potaknuti razvoj djeteta do više razine ostvarenja potencijala.
Teškoće u kognitivnom razvoju mogu se javiti kod neurorizične djece, djece koja zbog bolesti ili oštećenja vida, sluha ili motorike nisu bila u stanju istraživati svijet poput djeteta bez teškoća, te kod djece koja iz drugih razloga (genetskih ili stečenih) imaju snižene kognitivne sposobnosti.
Edukacijsko-rehabilitacijskom terapijom nastojimo na djeci blizak način, kroz igru, djelovati na razvoj kognitivnih vještina. Kroz ciljane aktivnosti provedene na zabavan način, program je usmjeren na jačanje djetetovih jakih strana. Provodi se individualno kako bi na najbrži i najprimjereniji način omogućili napredak djeteta.
POTICANJE RANOG RAZVOJA
Razvoj je proces kroz koji prolazi svako dijete.
Razlikuje se pet osnovnih područja razvoja djeteta. To su:
1. Kognitivni razvoj (sposobnost učenja i rješavanja problema)
2. Socijalni i emocionalni razvoj (interakcija s drugim ljudima, samokontrola)
3. Razvoj govora i jezika (razumijevanje i korištenje jezika)
4. Gruba motorika i koordinacija (sposobnost korištenja velikih mišića tijela u svrhu sjedenja, hodanja, skakanja)
5. Fina motorika (sposobnost korištenja malih mišića šaka i prstiju u svrhu izvođenja preciznijih radnji)
U prvih se nekoliko godina života, pod utjecajem iskustva, dječji mozak ubrzano razvija i mijenja, te dijete uči mnoštvo novih stvari. Proces mijenjanja i razvijanja mozga naziva se plasticitet. U slučaju ranih ozljeda, mozak koristi proces plasticiteta u svrhu obnavljanja ili prevencije oštećenja pojedinih funkcija. Međutim, oštećena funkcija se neće razviti bez vanjske stimulacije. U bogatoj i strukturiranoj okolini moguće je modelirati razvoj i povećati djetetove potencijale.
Ovakav je program poticanja primjeren djeci od rođenja do treće godine. Preporuča se za djecu kojoj je potrebno dodatno poticanje razvoja koordinacije, fine motorike, percepcije, pažnje i komunikacije. Cilj ranog učenja je stvaranje čvrste "baze za učenje" na koju će se u budućnosti nadograditi ostala učenja (čitanje, pisanje, matematikčke sposobnosti), razumijevanje, komunikacija, samostalnost i emocionalni razvoj. Ovaj program je osobito pogodan za:
• djecu kod koje su na najraniji razvoj (prije, tijekom i neposredno nakon poroda) utjecali faktori rizika
• djecu s distonim sindromom u svrhu dodatne stimulacije
• djecu bez faktora rizika kod kojih je uočeno kašnjenje u razvoju određene vještine
POTICANJE FINE MOTORIKE
Fina motorika uključuje mogućnost finog pokretanja sitnih mišića šake i prstiju s ciljem obavljanja aktivnosti poput hvatanja sitnih predmeta, slaganja puzzli, zakopčavanja gumba, vezanja vezica na cipelama, listanja slikovnice, crtanja, bojanja i pisanja, upotrebe škara, sviranja glazbenih instrumenata i obavljanja ostalih aktivnosti koje zahtjevaju precizne pokrete prstiju.
Teškoće fine motorike utječu na djetetovu koordinaciju oko-ruka, manipulativne i perceptivne sposobnosti, sposobnost samostalnog hranjenja, listanja slikovnica i knjiga, odijevanja, crtanja, pisanja itd. Dijete koje do treće godina života ne razvija sposobnosti fine motorike sukladno svojim vršnjacima može imati razvojne teškoće na ovom području. Posljedice teškoća fine motorike mogu se ogledati na socijalnom razvoju (nespretnost uzrokuje frustraciju), odabiru zanimanja (određena zanimanja zahtjevaju finu motoriku ruku), školskom uspjehu (otežano pisanje), emocionalnom razvoju (frustracija zbog neuspjeha).
Zabavnim i poticajnim aktivnostima utječe se na usvajanje vještina kod djeteta u dobi od 2 do 6 godina. Moguće je da neke teškoće fine motorike nestanu spontano, kroz razvoj. Što se dulje čeka spontani nestanak teškoća, povećava se vjerojatnost da će dijete stvoriti naviku korištenja nepravilnih pokreta. U tom slučaju, ispravljanje navika i osiguravanje razvoja skladnih pokreta i kvalitetne fine motorike postaje vrlo teško.
POTICANJE GRAFOMOTORIČKIH SPOSOBNOSTI
Grafomotorne vještine obuhvaćaju kognitivne, perceptivne i motoričke sposobnosti koje omogućuju pisanje. Preduvjet za uspjeh u grafomotornim aktivnostima je razvijena fina motorika ruku.
Grafomotorne sposobnosti, osim formiranja oblika na papiru, uključuju i pravilan položaj tijela, vizualnu predodžbu zadatka i pravilan način držanja olovke.
Teškoće u razvoju grafomotorike nastaju kao posljedica nedovoljno razvijene veze između pamćenja i pokreta prstiju (npr. dijete će imati teškoće u prisjećanju oblika i pokreta prstiju potrebnih za reproduciranje oblika), te perceptivnih i motoričkih teškoća. Djeca s teškoćama u razvoju grafomotorike se često percipiraju kao "lijena", "tvrdoglava" i "nemotivirana" jer odbijaju sudjelovati u aktivnostima crtanja i pisanja.
POTICANJE PERCEPTIVNIH SPOSOBNOSTI
Sposobnost mozga za primanje i obradu informacija prispjelih iz raznih osjetila te njihovo razumijevanje naziva se percepcija. Perceptivne funkcije mozga omogućuju nam vidjeti, čuti i zamijetiti svijet oko sebe.
Svijet percepcije vrlo je bogat, složen i međusobno isprepleten.
U teškoće senzorne percepcije i integracije ubrajamo teškoće vidne, slušne, taktilne, proprioceptivne, gustativne, olfaktorne percepcije i teškoće vestibularnog sustava.
Kada govorimo o teškoćama one ne obuhvaćaju samo teškoće vida (slabovidnost i sljepoću) ili sluha (nagluhost i gluhoću), već podrazumijevaju niz perceptivnih sposobnosti vezanih uz osjetila.
Stoga, poticanje razvoja perceptivnih sposobnosti, obuhvaća čitav niz zabavnih aktivnosti i zadataka koncipiranih prema potrebama djeteta koji perceptivne probleme postepeno grade i razvijaju.
KORIŠTENJE FLOORTIME TEHNIKE POTICANJA RAZVOJA
Temeljem naših iskustava u radu s djecom vodimo se uvjerenjem da je svako dijete drugačije te ga treba drugačije poticati u razvoju. Upravo takav model rada s djecom razvio je dječji psihijatar dr.med. Stanley Greenspan.
Neke od temeljnih Greenspanovih postavki su: emocije su srž učenja, svako dijete je drugačije te ga treba drugačije tretirati i poticati, roditelji i odgajatelji trebaju igrati aktivnu i vitalnu ulogu u procesu djetetova razvoja.
Navedena tehnika podrazumijeva susretanje djeteta na njegovoj trenutnoj razvojnoj razini slijeđenjem njegova vodstva i nadograđivanje njegovih sposobnosti i vještina u svrhu poticanja razvoja. Pristup predlaže praćenje djetetovih ideja i uključivanje u njih, razmatranje djetetovih namjera i ciljeva te pridavanje tome novih značenja, neprestano nadograđivanje i održavanje interakcija. Također, uključuje prilagođivanje tih interakcija djetetovim individualnim razlikama u senzoričkoj reaktivnosti, obradi informacija i motoričkom planiranju. Floortime seanse potrebno je provoditi više puta dnevno stoga veliku ulogu imaju i roditelji.
DIR pristup primjenjuje se u radu sa svom djecom s poteškoćama u razvoju. U našem Kabinetu pokazao se kao izvrsnom metodom posebice u radu s djecom s komunikacijskim i socijalizacijskim poteškoćama. Naime za razliku od drugih metoda, razvojni pristup preporučuje roditeljima i terapeutima da prate djetetove interese ili aktivnosti kako bi polagano gradili združenu pažnju, interakciju, komunikaciju, emocionalno ophođenje, a potom i specifične vještine kao što su logično rasuđivanje, simbolično mišljenje, igru i drugo.
4. Neurofeedback
Neurofeedback je terapijska metoda bazirana na praćenju električne aktivnosti mozga i davanju povratne informacije. Obuhvaća snimanja moždanih valova bez ikakvog djelovanja na njih osim kroz povratnu informaciju.
Trening se sastoji od postavljanja pasivnog senzora na određeno mjesto na čelu, pri čemu senzor registrira električno izbijanje na površini kože. Ovaj postupak je bezbolan. Osoba koja vježba ne prima električni stimulans, već samo 'šalje' svoju moždanu aktivnost. Moždani valovi se očitavaju preko senzora, te prikazuju na zaslonu računala. Računalo analizira moždane valove, i specifične informacije koje proizlaze iz ovog procesa.
Ovom metodom moguće je trajno promjeniti loše obrasce i jednostavno naučiti mozak da bolje funkcionira, te smanjiti ili u potpunosti otkloniti simptome poremećaja kao što su:
• Poremećaj pažnje
• Poremećaj hiperaktivnosti (ADHD)
• Poremećaj raspoloženja
• Poremećaj spavanja
• Tjeskobe i strahove
• Otklanja posljedice stresa
• Loša koncentracija
• Poteškoće u učenju
• Glavobolja i migrena
PRIPREMA ZA ŠKOLU
Djeca brzo i lako uče kroz igru, pjesmice, slikovne materijale i priče, stoga su pripreme za osnovnu školu bazirane na tom principu rada. U dobi između 4. i 5. godine dijete osvješćuje razliku između slova, smjera pisanja s lijeva na desno i odozgo-dolje, glasovnu strukturu riječi, prepoznaje rimu i percipira prvi i posljednji glas u riječima. Između 6. i 7. godine dijete razvija glasovnu i slogovnu analizu i sintezu. U dobi 5, 5 do 6. godina testiranjem djeteta dobiva se jasna slika stanja predintelektualnih funkcija koji su pokazatelj djetetovih mogućnosti (percepcija inicijalnog i finalnog glasa u riječima, glasovna i slogovna analiza i sinteza... ). Usvajanje vještine čitanja i pisanja najvažniji je zadatak djeteta u početnom školovanju i savladavanje tog zadatka otvara mu put za kasnije učenje. Predčitalačke vještine su preduvjet razvoju čitalačkih vještina, one mogu biti jasan pokazatelj eventualnih teškoća u čitanju u školi. Testiranjem predškolskog djeteta dobiva se uvid u njegovu spremnost svladavanja izazova prvih školskih dana. Testirane obuhvaća ispitivanje grafomotoričkog razvoja djeteta i njegova zrelost obzirom na kronološku dob, percepcija inicijalnog i finalnog glasa u riječima, ispitivanje slogovne (npr. me-do=medo) i glasovne (npr. n-o-s=nos) analize i sinteze. Ranom dijagnostikom teškoća moguće je različitim metodama pomoću materijala i sadržaja prilagođenih djetetovom uzrastu razviti te vještine.
Zašto je bitna priprema za školu?
Iako djeca čitanje i pisanje usvajaju po polasku u školu, u predškolskom periodu se razvijaju neke vještine koje utječu na taj proces:
• Slušna pažnja
• Vizualna percepcija
• Vizualna i slušno-govorna memorija
• Sukcesivne funkcije(praćenje slijeda u vremenu i prostoru)
• Vizualno-motorna i slušno-motorna koordinacija
• Prostorna orijentacija
• Grafomotorika
• Jezična kompetencija
Upravo kroz praćenje usvajanja ovih vještina možemo preduhitriti kasnije teškoće. Dijete prije dolaska u prvi razred mora svladati sve predčitalačke vještine, jer su one nužan preduvjet za stjecanje čitalačkih vještina. Vještine ovladavanja slogovima, rimom i glasovima odnosno fonološka svjesnost su najbolji pokazatelj uspjeha u počecima usvajanja čitanja i pisanja.
Kako mogu prepoznati teškoće?
Već u vrtiću(godina pred školu) možemo prepoznati djecu koja potencijalno mogu razviti teškoće čitanja i pisanja. Takva djeca obično teško razlikuju glasove(S-Š, Š-Ž, S-Z... ), ne uočavaju početni i/ili završni glas u riječima, teško povezuju glasove u riječi(M-I-Š = miš), imaju teškoća u praćenju slijeda(u zadatcima crtanja likova u slijedu), lošije crtaju u odnosu na svoje vršnjake, zrcalno pisanju slova ili imaju teškoća u zapamćivanju oblika slova, imaju lošu slušno-govornu memoriju(pamćenje pjesmica), manji opseg vokabulara, jednostavnu strukturu rečenice...
Ukoliko niste sigurni je li Vaše dijete ovladalo navedenim sposobnostima, zatražite savjet i pomoć logopeda kako bi prvi razred bio jedan lijepi početak školske priče Vašeg djeteta.